Jedna od mojih prvih, pomalo zapostavljenih ljubavi je pisanje. Kažu da čovjek treba imati isnpiraciju da piše, no ja često kažem da je inspiracija precijenjena stvar. Ponekad treba jednostavno sjesti i početi pisati. Barem te tako uče kad si novinar. Kad bi novinari pisali samo kad imaju inspiraciju, svaki drugi dan novine ne bi izišle. Sjedni, napiši, pobriši, ispravi i tako dok ne složiš priču.
No, dobro mene nitko ne tjera da pišem, jedino želja da se izrazim na način na koji najbolje znam. O da, znam je pričati, čak i puno, no introvert u meni čezne za pisanom riječi. Pa eto, evo me s blogom.
No dobro, o čemu ja to želim pisati, što se sve nalazi u Aninom svijetu. Kad su me pitali što volim, moj prvi odgovor bio je knjige. Nakon toga, sam morala stati i razmisliti. Pa eto, krenimo od knjiga. Oni koji me poznaju, znaju koliko volim čitati. Iako možda ne pročitam pet knjiga tjedno kako je to opisala jedna moja prijateljica (koja je sam mnom provela tjedan dana na moru kada sam zaista pročitača 3 knjige u tjedan dana), ako uz sebe nemam knjigu za čitati, hvata me lagana kriza. Pa eto, nisam profesionalni književni kritičar, ali voljela bih podijeliti s čitateljima ovaj važan dio mojeg svijeta.Možete očekivati osvrte na knjige koje čitam. Ne one profesionalne, samo moj dojam.
Dobro, osim knjiga, ima toga još što volim, ali ono, odnosno onaj kojeg najviše volim je moj Kralj. Pa će tako dio mog bloga bit će posvećen njemu, odnosno o njemu. Napisane su tisuće knjiga i pjesama o Isusu, ali on je toliko veličanstven da se ima tu o mnogo čemu pisati. Pa čak i ja. I ne bojte se, neću propovijedati. Barem mislim...
I sad, Anin svijet smješten je u jedan širi svijet u kojem živim; svijet koji je ponekad čudan, ponekad zamršen, ponekad lud, a ponekad i lijep. Ovisi. Nekako sam u posljednje vrijeme sve više i više začuđena stvarima koje viđam oko sebe. Događaji, situacije, okolnosti... Sve češće na Facebooku naiđem na neki čudan površan komentar složene situacije i pomislim: "Ma daj, pa nisu stvari tako jednostavne i tako jednostrane." Zacijelo novinarka u meni! Svaka priča ima dvije strane, jedna često neispričana. Ne bojte se, neću istraživati niti pisati složene političke komentare, ali neke bi stvari zaista voljela prokomentirati na više od par rečenica u Facebook statustu.
I tako, ako ste spremni sam mnom ući u Anin svijet... Pa pođimo!
