ponedjeljak, 6. svibnja 2013.

Kindle ili ne



Vjerujem da sam nekoliko puta u postovima spomenula Kindle. Nije to bilo slučajno.  Inače nisam osoba kojoj je jako važno imati super moderan mobitel, sve raditi elektronski, imati sve na računalu i u nekom super programu. Štoviše, čak i pisati volim na starinski način – olovkom po papiru. Ali Kindle je uređaj koji sam nabavila s toliko radosti i koji me, otkad ga imam, toliko razveseljava da eto želi podijeliti s vama razloge zašto je Kindle super.

Obično kad kažem ljudima da imam Kindle, velik broj zapravo nema pojma o čemu pričam. Dakle, za vas koji ne znate što je Kindle, najjednostavnije rečeno radi se o elektronskom čitaču knjiga.  Prvi puta sam čula za Kindle na jednoj konferenciji o izdavaštvu gdje je, između ostalog, bilo riječi o budućnosti izdavaštva i tome hoće li ono preživjeti elektroničko doba i izumrijeti zbog novih tehnologija.  Jedan od govornika govorio je o nekim prednostima Kindla. Ja sam slušala što on priča i šutjela jer nisam imala pojma što govori, ali ponekad je bolje šutjeti i ispasti pametan nego postaviti glupo pitanje i ispasti glup. A činilo mi da je drugima bilo puno jasnije o čemu priča pa sam šutjela. Mislila sam si: „Budem pitala Daniela on sigurno zna“ Da moj prijatelj Daniel iz jednog od prijašnjih postova.

Iskreno ne sjećam se je li upravo on bio taj koji mi je objasnio (vrlo vjerojatno je), ali se sjećam da,  kad sam prvi puta vidjela spomenuti uređaj, nisam bila impresionirana. Iako je osoba koja mi pokazala svoj uređaj bila totalno oduševljena, u samo nekoliko minuta nisam puno shvatila pa sam zaključila da mi je sasvim u redu čitati papirnate knjige. No ostalo mi je u pamćenju da se dosta knjiga, posebno klasici, mogu nabaviti besplatno ili po vrlo niskim cijenama. To je već bila jako korisna informacija.

I tako sam s vremenom došla do malo više informacija i malo se bolje upoznala s cijelom pričom i shvatila kako bi zapravo bilo jako dobro imati taj Kindle jer ipak ja puno čitam i tak. A kad su moje prijateljice Bonnie i Roz od svojih roditelja iz Amerike za Božić dobile Kindlove, postala sam ljubomorna. „Hoću i ja!“,mislila sam i skovala plan kako ga se domoći. Iako realno govoreći nije baš tako skup, nisam baš imala novca za investirati u nešto takvo. No približavao mi se rođendan pa sam svima koji su me pitali što želim rekla da mi daju svoj prilog za kupnju Kindla. I skupilo se taman dovoljno.  I tako sam preko poznanika koji je tada bio Americi naručila svoj čitač kako bi uštedjela na troškovima dostave. (Valjda ste do sada primijetili da nije loše imati nekoga u SAD-u). 

Kad je konačno stigao, bila sam radosna kao malo dijete i moje oduševljenje njime nije prestalo od tada. Prvo što sam učinila bilo je da skinem barem desetak besplatnih knjiga. I onda sam, kao i sa svakom novom napravom, proučavala što sve mogu, kako se čita, kako tražiti, kako se povećavaju i smanjuju slova... Kao što možete iščitati, moje oduševljenje ovih rođendanskim poklonom još nije splasnulo. Štoviše, sve više i više uživam u tome da ga imam. 

Često kad kažem ljubiteljima knjiga kako čitam na Kindlu, rečenica koju čujem je sljedeća: „Ali ja ipak volim osjetiti knjigu u rukama. „ E pa dragi moji, kao osoba koji zaista voli knjige, bavi se izdavaštvom i puno  čita mogu vam reći da vam je to najgluplji mogući argument koji možete izgovoriti.  Evo nekoliko razloga zbog kojih je tako.

Nedavno sam čitala dvije knjige s više od 600 stranica. Jednu od njih, Jadnike od Victora Hugoa, čitala sam na Kindlu.  Ležala bih na krevetu i držala Kindle u rukama, kad bih htjela okrenuti stranicu samo bi pritisnula gumb, nije mi bio težak, nezgrapan, nezgodan za držati. Baš kao da čitam knjižicu od pedesetak stranica. I slova nisu bila mala jer sam odredila veličinu fonta koja mi odgovara. A onda sam isto tako čitala knjigu od 600 stranica od E.M. Boundsa. Imala je barem kilu, bila debela, nezgodna za držati u rukama, na početku i na kraju bilo ju jer teško listati, a da ne govorim da nije zgodna za nositi ako voliš čitati dok se voziš javnim gradskim prijevozom.  Mislim, nije to mene spriječilo da je ipak nosim, ili čitam u krevetu, ali Kindle bi bio puno jednostavniji. 

Još jedna velika prednost Kindla je da je puno praktičniji za nositi na putovanje. Nije mi se jednom dogodilo da na put nosim dvije, tri ili čak više knjiga. Pogotovo ako sam išla na godišnji pa sam željela imati dovoljno literature. Na kraju bi ispalo da mi hrpu mjesta u koferu zauzimaju knjige. Ovako na jednoj napravi imam sve što želim čitati. Idealno za one koji čitaju nekoliko knjiga odjednom.  Ja to osobno ne volim, ali znam nekolicinu ljudi koji čitaju i po pet knjiga u isto vrijeme.

Kupovina je također vrlo jednostavna. Jednostavno odete na Internet, kupite knjigu i ona se skine na vaš uređaj za nekoliko minuta. Možete je odmah početi čitati. Nije potrebno čekati na dostavu, ili ići u knjižare (iako ja volim provoditi vrijeme u knjižarama).  Također, u većini slučajeva Kindle knjige su nešto jeftinije od papirnatih i nema troškova dostave.

Nemojte me krivo shvatiti, ja i dalje čitam na „starinski način“, papirnate knjige koje držim u rukama i osjetim njihov miris i teksturu. I dalje ću kupovati tiskane knjige i uživati u njima. Kao osoba koja radi u izdavaštvu svjesna sam koliko je za neku knjigu važan i prijelom i dizajn, ne samo tekst, ali ipak tekst je ona j koji knjigu čini knjigom. Tolstoj bi i dalje bio Tolstoj da ga čitate u bilo kojem obliku.  Stoga nemojte da vas neka romantična predodžba o držanju prave knjige u ruci spriječi da uživate u novim literarnim poslasticama koje bi vam Kindle možda omogućio.