Da, da, ako niste znali, Djed Mraz nije neko dobrostivo
stvorenje koje nosi darove, on je jedan od najvećih i najbezočnijih zločinaca
svih vremena. A njegov je veliki i strašni zločin taj da je Isusu ukrao Božić!
Šalu na stranu, razmislite u što se Božić pretvorio. Od obilježavanja Isusova
rođenja i dolaska Boga u ljudskog tijelu, ljudi su napravili sezonu sulude
kupovine, materijalizma, lažnog mira i dobrostivosti, prijetvornosti i laži.
Prije četiri godine početkom studenoga bila sam u Južnoj
Africi. Kad sam odlazila, u Hrvatskoj je bilo jako lijepo vrijeme, a tamo u
Africi dočekalo me proljeće. Predivno. A onda sam se vratila u Europu i na
aerodromu u Frankfurtu bili su božićni
ukrasi. Moj kolega iz Poljske sarkastično je prokomentirao: „O gle, stigao je Božić!“ Koji šok! Stigli smo s mjesta gdje nitko
još nije spominjao Božić, nije bilo nikakvog znaka da je skoro to doba godine.
I bilo je baš lijepo. A onda su nas dočekale božićne lampice, borovi i
neizbježni Djed Mraz.
Proteklih nekoliko godina zaista se počinjem pitati kako je
Djed Mraz postao centralna tema i osoba Božića. Samo razmislite, od deset
božićnih filmova, barem u osam njih tema će biti upravo taj djedica i to
vjerujemo li njega ili ne. Od deset pjesama, barem će ih pola govoriti o njemu.
Od deset reklama, vjerojatno će se naći u svakoj (počevši od Coca Cole koja ga
je valjda i izmislila u ovom obliku). Druga tema koju ćemo naći u filmovima,
pjesmama i sličnim božićnim proizvodima (jer nemojmo se varati, to su samo
proizvodi koji se dobro prodaju), su božićna čarolija, duh Božića, mir i radost.
Kao Božić je vrijeme radosti i mira. Kome? Je li ijedan rat koji se vodi u
svijetu prestaje zato što je predbožićno vrijeme? Nisam baš čula o tome. Da
postojala su neka božićna primirja, ali nakon toga svi su ponovo uzeli puške.
Prestaje li nasilje u obiteljima zato što je Božić? Ja bih rekla da ga ima još
više jer se ljudi napiju pa postanu nasilni? Nestane li kriza, tjeskoba i tuga
zato što je predbožićno vrijeme? Ne, samo mnogi navuku masku i glume. I na
kraju, imamo li mir u svakodnevnom životu? Ne, većina ljudi je u velikoj strci,
mnoge firme imaju puno posla, svi jure, žure, kupuju, pripremaju, rade kolače,
čiste stanove…. A čemu, da bi na sam Božić mogli jesti i piti, davati jedni drugima poklone na koje su potrošili dvije plaće i ni ne sjetiti se Isusa.
Kažu da je Božić obiteljski blagdan! Zašto? Zar slavimo nešto
obiteljskog? Obiteljski blagdan je nečiji rođendan, godišnjica braka, proslava
diplome, zaruke i slične stvari. To je vezano uz obitelj. Poanta Božića nije da
se okupi obitelj (iako je to zaista lijepo i možda jedna od rijetki prilika).
Ali ako se ta obitelj okupi, a da zapravo ne zna zašto, onda čemu? Isto tako se
možemo okupiti 13. siječnja ili bilo kojeg drugog datuma. Ako se ne sjetimo da
je Božić Isusov rođendan (iako zapravo i nije jer Isus nije rođen u prosincu),
onda je sve to besmisleno. Nema tog mira i radosti koji se mogu održati dulje
od dva dana (i to samo zato što smo doma, siti i odmorni) ako izvor tog mira i
radosti nije Isus. Toliko puta sam se u predbožićno vrijeme našla u trgovini
(recimo samo u nekoj redovitoj kupovini) i vidjela sumanutu masu ljudi koja
kupuje sve što im treba i ne treba; od
ogromnih količina hrane do blještavih ukrasa i dječjih igračaka. Bez većine tih
stvari bi mogli. Ali nervoza koja vlada u trgovini je nesnošljiva. Ljudi su nervozni,
ljuti, umorni; djeca cendrava, a prodavačima je dosta svega. I to je onda to
vrijeme mira i radosti. To je takozvani božićni duh. Ako mene pitate božićni
duh je duh konzumerizma, materijalizma, lake zarade i prijetvornosti. Tako
daleko od Kristovog Duha. Ali Krist je
ponizan, on će se povući pred nametljivim Djedom Mrazom i proslaviti svoj
rođendan s onima koji ga žele.
Kažu još da je Božić vrijeme dobrote, darivanja. A što,
ostatak godine nije vrijeme da budemo dobri i darujemo jedni druge? U prosincu
se mnogi sjete djece bez roditelja, siromašnih, beskućnika, starih i nemoćnih.
Sve je to lijepo, ali ta djeca nemaju roditelje cijelu godinu, siromašni su
siromašni ne samo u prosincu, stari i nemoćni ne onemoćaju samo pred kraj
godine. Ali tijekom godine nije vrijeme dobrote i darivanja pa ne moramo biti
dobri i posjećivati te ljude. Iskreno, ponekad mi se to doslovno gadi. Ako se inače ne trudiš učiniti nešto dobro za
zajednicu, nemoj biti licemjer i za Božić glumiti da ti je stalo. Jer činjenica
je da mnogima nije stalo. Sve je to parada.
I zbog svega toga ja ne volim Božić. Možda bih ga voljela da
je jednostavan, da me Djed Mraz ne maltretira na svakom koraku, glupi
pjesmuljci kao Last Christmas ne trešte iz zvučnika svake prodavaonice u koju
uđem i da je sve skupa nije jedna velika industrija koja dobro zarađuje. Nisam
inače jedan od pobornika teorije zavjere, niti antiglobalist, ali pitam se
postoji li život nakon Božića. Što kada
nestane francuske salate, purice s mlincima i kolača? Što kad u siječnju
ponovo moramo na posao, a na računu golemi minus zbog božićnih poklona koji
nikome nisu nužni? Što kad nas lupi realnost i shvatimo da smo zbog trenutnog uživanja, prejedanja i opijanja prisiljeni životariti sljedećih mjesec dana. E
da, pitam se tko onda ima mir, ako ga je uopće i stekao. I iskreno mislim da se
Isusu, čiji rođendan navodno slavimo, također gadi sve to. Da je po mojem (a
možda i po njegovom), Božić ne bi trebao ni postojati. Isus nas želi svakoga
dana.
