Ovaj se post na neki način nadovezuje na onaj naslova Kao psi
oko kosti. Ponekad otvorim taj Facebook
i naiđem na toliko toga negativnog da budem zapanjena. Čini mi se kao da je postao
mjesto za pljuvanje, iznošenje frustracija, gorčine, ljutnje, kriticizma i
negativizma. Kad te nešto zasmeta, hajde, stavi to na FB pa neka svi vide.
No, čitam Jakovljevu poslanicu i tome što sve jezik može
postići. Gotovo ništa dobrog nije navedeno. Koliku silnu, negativnu moć naš
jezik može imati i kakve posljedice proizlaze iz neobuzdanog jezika. I onda –
zar to što pišemo po Facebooku zapravo nije neobuzdan jezik. Možda to nisu izgovorene
riječi koje su prešle preko naših usta, ali pisana riječ je isto riječ. Ona ima
istu takvu, ako ne i veću, snagu od one izgovorene. Ako jezikom možemo
blagoslivljati i proklinjati, zar pisanim izjavama ne činimo isto. Ponekad još
i gore – toj pisanoj riječi osoba se može vratiti i čitati je iznova i iznova.
A tako nam je lako reći kako Vlada, premijer, gradonačelnik,
predsjednica, nogometni sudac ili netko treći ništa ne valjaju, i kako su
lopovi, ili nesposobnjakovići, ili tko zna što. Bismo li imali hrabrosti stati
pred te ljude i reći im to u lice? Nemojte misliti da pritom branim bilo čiju
lošu politiku, vladanje i odluke; samo kažem kako naše riječi nose nešto sa
sobom. Skloni smo popljuvati ljude,
izreći svakojake oštre sudove, i upustiti se u žestoke rasprave. Bismo li isto
to učinili uživo? Bismo li se otvoreno suprotstavili i počeli svađati s nekim
tko ima drukčije mišljenje od nas?!
Mnogi će se pravdati kako je to poanta društvenih mreža! No,
je li? Zaista? Je li poanta da društvene mreže budu mjesto na kojem ćemo biti u
stanju ispljunuti ono najgore iz svojih usta i ne brinuti, jer ništa toga
zapravo nije osobno. Ali društvene mreže su sredstva komunikacije. Zar nam je
komunikacija na tako niskom nivou? Zar mislimo da ćemo za riječ izgovorenu na
društvenim mrežama biti manje odgovorni nego za onu koja izađe iz naših usta. Kolike
smo već vatre zapalili na taj način?! Vatre za koje kasnije nismo znali kako ih
pogasiti. Vatre za koje nam je kasnije bilo izuzetno žao jer nismo znali kako
ih obuzdati.
Pisana riječ ima snagu. Riječ na društvenim mrežama ima
snagu. Nemojte se zavaravati! Nije uzalud izreka: „Ispeci, pa reci.“ Ponekad mi
se čini da bi za FB trebao biti znak: „Dobro prožvakaj, dobro razmisli o
posljedicama, a onda napiši.“
Na kraju krajeva, to što pišemo po Facebooku i kako
komentiramo tuđe postove, najviše šteti nama samima. Šteti našem ugledu, našim
prijateljstvima, našim odnosima i našoj duši koja se ponekad, budimo realni,
svime time samo zagadi.
