Prije neka dva mjeseca razgovaramo muž i ja, ne sjećam se točno o čemu je
bila riječ, ali on me odjednom pita: „Što bi htjela vidjeti ovdje u Americi?
Imaš nekih želja?“ (Da, znam nemaju svi takvog muža.) Nisam imala neki konkretan
odgovor. Nekako sam već vidjela stvari koje sam željela; kao što su zoološki
vrt, utakmica Chicago Bullsa,
razgledala grad (barem dio, voljela bih još vidjeti muzeje). Uglavnom, nisam u
tom trenutku imala nekih želja. A onda sam nakon nekoliko dana na Facebooku
vidjela kako Third Day planira kao
dio svoje oproštajne turneje održati koncert u Chicagu. Eto ga! To mi je želja!
Željela sam, ako mi se ikada pruži prilika uživo čuti Third Day. Otišla sam do Zvonimira, koji je bio u drugoj sobi, i
podsjetila ga na pitanje koje mi je postavio svega nekoliko dana prije. „Želim
ići na koncert“, rekla sam. Samo mi se nasmiješio, nije rekao ništa (tko ga
zna, neće se čuditi) i nastavio nešto raditi. Nakon desetak minuta došao je do
mene u kuhinju i pokazao mi na mobitelu potvrdu o kupljenim kartama. Pa tko ga
ne bi volio takvog!?
Uglavnom, karte su nam, figurativno govoreći, bile v žepu. Naravno da sam
se već idućeg dana morala pohvaliti prijateljicama koje isto kao ja vole Third Day. Vjerujem da dio čitatelja zna
o čemu, odnosno komu, pričam, no za vas koji ne znate Third Day je jedan od najpoznatijih, a po meni i najboljih
kršćanskih rock bendova ikada. I iako se u ukusima ne raspravlja, postoje
nepobitne činjenice koje podupiru moju tezu. Bend je osvojio 4 nagrade Grammy,
desetak nagrada za kršćansku glazbu te je ušao u Georgie Music Hall of Fame. Prodali su milijune albuma i više od
trideset pjesama našlo im se na prvom mjestu top lista. No, iskreno rečeno, sve
to meni osobno ne bi bilo tako impresivno da se kroz njihovu glazbu, posebno
live albume, ne čuje i ne osjeti kako ti ljudi nisu samo netko tko svira
kršćanske pjesme, oni slave i štuju Boga.
Taj duh slavljenja i obožavanje očituje se čak i na njihovom božićnom
live albumu. Slušajući njihove live albume i snimke koncerata na YouTubeu
poželjela sam da mogu barem jednom biti dio te atmosfere slavljenja.
E sada, ja nisam osoba koja se lako oduševljava stvarima. Iako puno čitam,
rijetko koja knjiga me oduševi. Volim glazbu, ali nisam netko tko će bit fan
nekog benda ili pjevača. Ne mogu za sebe reći niti da sam fan Third Daya. Ali, kako se približavao dan
koncerta bila sam uzbuđena. Radovala sam se da ću konačno moći uživo čuti
pjesme koje već godinama toliko volim, čije prijevode pjevamo u crkvama u
Hrvatskoj, a neke od njih sam i sama prevela. I… nisam se razočarala. Čuti sve
te poznate pjesme i zajedno s bendom uživo slaviti Boga zaista je bilo predivan
osjećaj. Iako ponekad koncerti budu pomalo napuhani i izvođači nastoje
napraviti šou ili stvoriti atmosferu, na ovom koncertu toga nije bilo. Kako je
riječ o njihovoj oproštajnoj turneji, pomalo se radilo o retrospektivi njihovih
najvećih hitova koji su im obilježili karijeru, ali koji su ujedno obilježili
kršćansku glazbu općenito. A sve nekako u duhu jednostavnosti i usmjerenosti na
Boga. Mnogi drugi, koji su u životu postigli mnogo manje, zasigurno bi pokušali
od svoje oproštajne turneje napraviti veći šou, no njima to očito nije bila
namjera.
Ja nisam glazbenik, pa sumnjam da moje ocjene mogu biti mjerodavne, ali
moram priznati da se ne sjećam da sam ikada bila na koncertu koji je imao tako
dobar, čist i jasan zvuk kao ovaj. Čak se i na snimci napravljenoj mobitelom
može čuti koliko je zvuk čist. Pravi užitak za uši. Druga stvar koja me u
glazbenom smislu impresionirala bila je koliko fenomenalan glas ima njihov
pjevač Mac Powell. Uvijek mi je njegov glas bio poseban i specifičan, ali čuti
ga uživo je zaista nešto posebno. U nekoliko navrata u najavljivao bi pjesmu i
nešto govorio, a onda samo odjednom pustio glas koji je jednostavno ispunio
cijelo to kazalište u kojem se koncert održavao – nešto što niti jedna snimka
ne može dočarati. Toliko prodoran, toliko snažan, toliko pun.
I tako, nekoliko dana nakon koncerta, kada su se dojmovi pomalo slegnuli,
zaista sam zahvalna što sam imala priliku doživjeti Third Day uživo. Moram priznati i da sam se pomalo osjećala i kao
faca jer ću se svim svojim prijateljima u Hrvatskoj koji jednako tako vole ovaj
bend (a znam da ih ima), moći hvaliti kako sam bila na koncertu. Ali eto,
ponekad nam se u životu pruži prilika da nam se ispune želje. Naravno, nije na
odmet imati dobrog muža koji ti tu želju i ostvari.
