Otkako se uspostavila nova vladajuća struktura, tolikima su
puna usta domoljublja, hrvatske državnosti i opstojnosti (živo se pitam znaju
li uopće što to znači) i ostalih floskula koja sa sobom povlače konotaciju da
svi oni koji se ne slažu s njima zapravo nisu domoljubi, ne vole Hrvatsku; da
su izdajice, komunisti, četnici, protuhrvatski elementi i tko zna što još.
E pa, ja volim Hrvatsku. Volim ju toliko da, bez obzira
koliko težak bio život u njoj, ne bih otišla živjeti u drugu zemlju samo kako
bi mi bilo bolje. Jedini razlog zbog kojeg bi ikada napustila Hrvatsku bio bi
da me Bog pozove i pošalje negdje drugdje. A to se još nije dogodilo. A nije
zato što vjerujem da sam upravo tu gdje me Bog stavio i da tu trebam ostati....
Volim ju toliko da se radujem kada vidim da se otvorila neka
nova tvornica u kojoj su ljudi dobili posao; kada vidim da se krećemo prema
naprijed, ne prema natrag; kada vidim da smo se kao narod konačno ujedinili oko
nečega (na žalost za to nam je često potrebna prirodna katastrofa). Volim ju
tako da mi naviru suze kada ljeti idem na more i vidim napuštena sela,
maslinike, polja, razrušene kuće. Bude mi žao kada čujem da je još jedan mladi
bračni par otišao negdje u inozemstvo u potrazi za boljim životom (ne sudim ih
zato što razmišljaju drukčije od mene, samo mi bude žao). Volim kada čujem da
smo u nečemu kao zemlja ipak dobri (kao u broju transplantiranih organa). S
ponosom pričam strancima o Nikoli Tesli (koji je za sve vas neupućene bio Srbin
rođen u Hrvatskoj, ne Hrvat), o našoj povijesti, o tome da se naša zemlje
spominje u Bibliji, o tome da smo izumili kravatu i kako je naša kuhinja najfinija
na svijetu (dobro ovo je potpuno subjektivno mišljenje, ali većina stranaca bi
se složila da je među najboljima). Uživam gledajući te predivne prirodne
ljepote koje nam je Bog dao i isto tako predivnu kulturnu i povijesnu baštinu
koju smo naslijedili. Nadam se da će moj mali obrt jednoga dana narasti da mogu
zaposliti barem još jednog građana ove zemlje. Da, ja volim Hrvatsku. Jako.
Ali, ako svoje domoljublje moram staviti u okvire tuđih
iskrivljenih definicija, onda ne, ja nisam domoljub. Ako biti domoljub znači
biti zatočen u '91. ili '41. godini, onda ne, ja nisam domoljub. Iako, moj je
tata bio u ratu, mama je bila socijalna radnica koja imala radnu obvezu, a ja
sam s 13 godina išla u školu koja nije imala sklonište. Da mogla bih se
hvastati time i govoriti kako je to dokaz mojeg domoljublja. Ali zašto? Zar
moji vršnjaci čiji je život možda bio drukčiji ne mogu isto tako voljeti zemlju
u kojoj su rođeni.
Ako biti domoljub znači pjevati pjesme koje veličaju „hrvatstvo“,
a u isto vrijeme toj zemlji koju navodno volim dugovati nekoliko milijuna
poreza, onda ne, ja nikako nisam domoljub. Ako biti domoljub znači bogatiti se
na račun naroda, primati velike saborske i druge plaće, dok narod nema što za
jesti, onda ne, ja nisam domoljub. Ako biti domoljub znači držati ruku na
prsima dok se svira himna, upotrebljavati „tuđmanizme“ kao što su brzoglas,
zrakomlat, u svezi glede i sl., onda ne, ja nisam domoljub. Ako biti domoljub
znači sjediti u šatoru pred Ministarstvom branitelja i tražiti smjenu ministra
koji je za tu istu zemlju bio u zatvoreničkom logoru i proglašavati ga
izdajicom, onda ne, ja nisam domoljub.
Ako biti domoljub znači biti Hrvat i katolik, podržavati
slanje vojske na granice da bi se spriječio prolaz izbjeglicama i gledati na
ljude drugih nacionalnosti i vjeroispovijesti kao manje vrijedne, onda
zasigurno nisam domoljub. Ako biti domoljub znači podržavati neku desničarku
stranku, a sve koji misle drukčije smatrati komunistima, ateistima, i
protuhrvatskim elementima, onda ne, ja nisam domoljub. I na kraju ako biti
domoljub znači veličati NDH i ustaštvo, onda me slobodno možete staviti na
listu državnih neprijatelja.
No, to što prema nekima koji se busaju u prsa svojim
domoljubljem, ja to nisam, to ne umanjuje činjenicu da je moja zemlja ona koju
volim, za čiji narod (pa čak i političare) molim i na koju sam, bez obzira na
sve loše što se u njoj nađe, izuzetno ponosna. Da, možda prema nečijoj
definiciji ja nisam domoljub, ali JA VOLIM HRVATSKU.
