Prilikom pokretanja ovoga bloga istaknula sam
kako mi je jedan od motiva bio da pišem o knjigama koje čitam. Svega je
nekoliko knjiga zaista i imalo tu privilegiju da im posvetim cijeli jedan post.
Osobi koja, kao ja, puno čita nije uvijek lako pronaći knjigu koja će ju
zadiviti do te mjere da o njoj nešto napiše. Međutim, iako možda nema tako puno
pojedinačnih primjeraka, postoji jedan žanr (ako možemo tako kvalificirati)
knjiga koje uvijek rado čitam i koje me rijetko kada razočaraju – biografije. Mogu
reći da godišnje uz druge knjige u prosjeku pročitam četiri, pet biografija.
Neke od njih su biografije poznatih ljudi kao što su Nelson Mandela, kraljica
Viktorija ili Johnny Cash, no neke tek nevjerojatne priče „običnih ljudi“.
Mnogo je razloga zbog kojih volim čitati biografije.
Život piše drame. Kao i mnogi drugi, volim
dobru priču sa zapletima i raspletima, usponima i padovima, pobjedama i
porazima. A ljudski životi ponekad budu puno napetiji od bilo kojeg romana.
Priče nekih običnih ljudi poput žrtava Holokausta, prebjega iz Sjeverne Koreje
ili misionara u nekoj dalekoj zemlji ponekad su prepune nevjerojatnih događaja
i iskustava – onih tužnih i teških, ali i onih lijepih. Nevjerojatno je čitati
što su sve ljudi u stanju učiniti jedni drugima, ali i što su sve drugi ljudi u
stanju podnijeti, preživjeti, nadvladati i oprostiti. Priče o životima poznatih
ljudi, posebice onih iz dalje prošlosti, također su prepune nevjerojatnih
detalja o kojima malo znamo.
Nadalje, biografije nisu samo knjige o nekoj
osobi. Pričaju nam priču o vremenu i društvu u kojem su živjele. Kroz njih
možemo naučiti toliko toga o povijesti određenog mjesta u određenom razdoblju.
Primjerice, biografija djevojke koja je pobjegla iz Sjeverne Koreje naučila me
toliko toga o toj zatvorenoj zemlji, njihovoj povijesti i društvu o kojima
zapravo tako malo znamo. Biografija jedne mlade žene iz Pakistana otvorila je
moje oči za strahote seksualnog ropstva (više o tome u postu Jeste li znali da
ropstvo još uvijek postoji?), dok sam kroz biografiju kraljice Viktorije
naučila puno o razdoblju engleske povijesti koje je čak obilježeno njezinim
imenom. A povijest koju učimo nisu samo činjenice, godine i brojke, već nekako
dobijemo puno bolju sliku društva, okolnosti, razmišljanja ljudi i međusobnih
odnosa.
I naposljetku, biografije nam daju predivan
uvid u nečiji život. Posebno je to fascinantno kada je riječ o poznatim ljudima
koje većinom vidimo u njihovim javnim ulogama ili barem onakvima kakve ih
mediji ili povijest žele prikazati. Ponekad su slavne osobe te koje same stvore
sliku o sebi koja se zapravo razlikuje od onoga tko i što zapravo jesu.
Naravno, neke su biografije dobro, a neke loše napisane, no one dobre, koje uz
same činjenice donose i svjedočanstva i uvide nečijih prijatelja, kolega i
obitelji, slikaju nam sliku o toj osobi koja je puno življa, ima puno više boja
i puno više dubine. Ja osobno volim vidjeti tko su zapravo ti ljudi koji su
vladali svijetom, osvojili mnoga srca, kojima se toliki dive ili su ih se
toliki bojali.
Ovo su samo neki od razloga zašto volim čitati
biografije. Nedavno sam razgovarala s mužem o tome kako se čovjek zasiti knjiga
o određenoj tematici jer se nakon nekoga vremena čini kao da se sve ponavlja i
nema ništa novoga. No, biografije su uvijek nove. Bez obzira na sličnosti, ne
postoje dva jednaka života proživljena u istom vremenskom razdoblju u istim
okolnostima i s istim doživljajem stvarnosti.
