Što ti je to na glavi?

Kako sam još uvijek u fazi upoznavanja Amerike, muž me nastoji svako malo odvesti u razgledavanje, na izlet ili nešto slično. I tako smo u posljednja dva mjeseca bili u zoološkom, u Kentuckyju gdje smo išli vidjeti Muzej stvaranja i repliku Noine arke, u Indiani u posjeti prijateljima i sl.  No isto tako istražujemo Chicago i okolicu. No, mužić također ima jednu smiješnu naviku dA kamo god išli nađe neku kapu ili nešto drugo što će mi staviti na glavu i onda me slika s tim. Na većini tih fotki na mojem se licu može iščitati: „Pa dobro stvarno!“ No, evo da ipak iskoristim tu njegovu smiješnu i čudnu navadu i ispričam priču.

Kapa s uniforme

Za sve one koji do sada nisu shvatili, Zvone je marinac. Jednom sam počinila pogrešku pa rekla bivši marinac jer već desetak godina nije aktivan, no ubrzo sam čula lekciju o tome kako ne postoje bivši marinci. Jednom marinac, zauvijek marinac. Da je bivši, bio bi nečasno otpušten, a nije. Uglavnom, ja sam jedna od onih žena kojima misli da muškarci u uniformama izgledaju jako dobro. Kad mi je prvi puta poslao sliku u onoj svečanoj uniformi, znala sam da je to to. Dobro, malo pretjerujem…. Uglavnom ovo je kapa dio njegove uniforme (ne one svečane, ta je plavo bijela) i naravno da sam ju morala vidjeti prvom prilikom kada smo bili kod njegovih roditelja gdje su sve takve stvari pohranjene (za razliku od našeg stana, oni imaju veliku kuću i puno prostora) i naravno da mi je on morao staviti kapu na glavu.

Star Wars kaciga

Moram razočarati sve Star Wars obožavatelje – ja ih uopće ne pratim. Naravno da znam osnove kao što je: „Luke, I am your father“ ,no dalje od toga ne baš. No, iza ove fotke s kacigom nalazi se zapravo zanimljivija priča od dva knjiška crva. Mjesto na kojem me fotkao je knjižara s rabljenim knjigama koju on redovito posjećuje, a naravno da sam i ja morala vidjeti što ima. Ljudi moji, to je opasno mjesto. Za ljude popust nas koji toliko vole čitati ovo je mjesto na kojem možemo potrošiti cijelu plaću jer se sve čini jeftinije. No, ni račun na Amazonu ili Book Depositoryju nije baš sigurno mjesto za zalutati. Zašto sam ja onda završila s kacigom na glavi? Pa, nije čovjek mogao odoljeti, a i svaki Star Wars predmet podsjeti nas na našeg prijatelja Marija Šehića. Šehiću ovo je za tebe.

Žirafa

Da, dobro ste pogodili – ovo je zoološki vrt. Još prije nego što smo se vjenčali, dogovorili smo se da među prvim spojevima u Americi svakako mora biti odlazak u zoološki vrt kako bih ja, velika ljubiteljica žirafa, mogla vidjeti žirafu. Opčinjena ovim čudnovatim stvorenjima silno sam željela vidjeti ih u živo, a u zagrebačkom zoološkom ih nema. Ne samo to, zoološki vrt nudio je mogućnost da hranimo žirafe. Kako sam samo bila razočarana kada smo konačno došli do žirafa (zoološki je kao i sve u Americi ogroman) i naišli na natpis da su žirafe site i da ih se više ne može hraniti. Svejedno sam ih mogla vidjeti izbliza, no osjećala sam kozmičku nepravdu. Uglavnom, među ostalim mogućim i nemogućim suvenirima, bila je i ova kapica sa žirafom tako da sam se, htjela ili ne htjela morala poslikati s tim na glavi.

Medo štitinici za uha

Isti taj zoološki. Ovo je vjerojatno bilo pred kraj naše cjelodnevnog boravka u jednom od posljednjih trgovina s darovima gdje možete kupiti sve živo i neživo vezano uz određene životinje koje ste upravo pogledali. Kako sam jednom, još prije vjenčanja, počinila grešku i poslala mu fotku s rozim štitnicima za uho iz nekog dućana, ovo je bilo neizbježno. Svaki sljedeći koji su mu se svidjeli završili su na mojoj glavi.

Slonić štitnici za uha

Dakle, priča se nastavlja. Ovoga puta bili smo u Muzeju

stvaranju. Ogromnom muzeju koji priča priču o Božjem stvaranju i na vrlo znanstven način objašnjava kako je zemlja nastala upravo onako kako je opisano u Bibliji i kako je Veliki potop utjecao na sve kasnije promjene, uključujući izumiranje dinosaura. Uglavnom, i tamo ima  knjižara i darovni dućan u koje smo mi morali zaviriti. A slonić na uhu –pa slon je dio Božjeg stvaranja i Zvone ne bi bio Zvone da me nije fotkao.

Ana gangsterica

Dakle, ovdje nemam ništa na glavi, no zato sam se morala fotkati s rekvizitom. Bio je to naš prvi izlazak nakon dolaska i kako smo još bili relativno pogubljeni i bez pravih planova, otišli smo u razgledavanje obližnjeg trgovačkog centra. Trgovački centri su svi na istu foru, trgovine, restorani i kafići. Zapravo se ne sjećam kakav je ovo dućan bio. Nešto s majicama i sličnim suvenirima vezanima u Chicago s naglaskom upravo na taj gangsterski život. I tako sam završila s pištoljem u ruci. Dobro, ne baš pravim, ali dečko je odrastao u Chicagu pa se želio pohvaliti kako će od žene napraviti facu.