Što raditi kada ste bez posla

Prije sedam godina, kad sam se na dulje vrijeme našla bez posla, prolazila sam kroz jedno od najtežih razdoblja u svojem životu. Upala sam u tešku depresiju, a samim time i u letargiju te je bilo mnogo dana kad nisam imala nimalo želje ujutro izići iz kreveta. Kad sam se ove godine ponovo našla bez posla, stvari su bile malo drukčije. Jedan od razloga je taj što sam se našla u puno lakšim okolnostima (sada nisam podstanar, ne živim sama, imam neku ušteđevinu i prava na burzi). No isto tako nisam si dopustila da se jednostavno prepustim letargiji i ponekad mi se činilo, da bez obzira što ne radim, moji dani djeluju produktivnije i zaposlenije, nego dok sam radila . Već dulje vrijeme razmišljam o tome da napišem nešto na temu kvalitetnog korištenja vremena tijekom nezaposlenosti. Pa evo nekoliko savjeta. Nisu to nikakve velike mudrosti, već jednostavni praktični načini kako najmudrije iskoristiti ovo vrijeme. Naravno, ispred svega ovoga dolazi neizbježna činjenica da treba aktivno tražiti novi posao, a ne čekati da on padne s neba.

1.      Volontiraj! Koliko god se ovo nekima činilo besmisleno, jer zašto bih  volontirao kad mi je potreban plaćeni posao, volontiranje je izuzetno korisno. Za mlade ljude volonterstvo je izvrstan način da steknu potrebno iskustvo koje poslodavci traže. Možete bez straha od otkaza griješiti i učiti i, najvažnije od svega, staviti to u svoj životopis. Većina poslodavaca pozitivno gleda na volonterstvo. Držat će da ste marljivi. Osim toga, osjećat ćete se korisno i neće vam biti dosadno. Volonterstvo daje neki osjećaj svrhe našem životu. Jer, vjerovali ili ne, stvoreni smo da nešto radimo, služimo i proizvodimo. Ako ste kršćanin, vjerujem da bi vaš pastor bio itekako zahvalan da mu se javite i kažete da ste mu na raspolaganju ako treba pomoć u nečemu što vi znate raditi. Ako volite djecu, mnoštvo je organizacija i udruga koje traže volontere. Ako volite životinje, azili i druge udruge su spremni primiti vas. Ako imate suosjećanja za starije osobe, sigurno u susjedstvu postoji barem neka baka ili djed kojima možete redovito pomagati.

2.       Bavite se vrtlarenjem, uzgojem povrća i pripremom zimnice. Naravno, da biste to mogli, morate živjeti negdje na selu ili barem imati mali vrt. No, ako i živite u gradu, možda imate baku, djeda, strinu ili tetku na selu. Ili staru zapuštenu kućicu u okolici. Vrtlarenje je mnogima način opuštanja. Bit ćete na svježem zraku, brinuti o nečemu, a i korisno je, jer povrće iz vlastitog vrta uvijek ima bolji okus od onog iz trgovine.  Na to se nadovezuje zimnica. Naravno i to treba znati, ali tu su stariji članovi obitelji koji sigurno znaju kako se radi ajvar, pekmez, pasirana rajčica ili ukiseljeni krastavci. Treba se samo raspitati. 

3.       Idite na dijetu ili počnite vježbati. Ja sam si kupila bicikl i uživala sam u ljetnim vožnjama po okolnim selima. Ne samo da je dobar za zdravlje i kondiciju, nego i za druženje ako si nađete još nekoga tko voli biciklirati. Ovo možete i u gradu i na selu. Štoviše, u gradu vam bicikl može uštedjeti mnogo novca jer ne troši nikakvo gorivo (osim kalorija koje ionako želite potrošiti kako bi smršavili) i ne morate kupovati prijevozne i parking karte.  Vrijeme dok ste slobodni je idealno za krenuti na dijetu jer možete lako pripremati hranu koja je unutar danog režima. Također, manje je stresa koji uzrokuje debljanje, niste u strci te ne posežete za brzom hranom koja deblja. Osim toga, možete uštedjeti na hrani. Dvije muhe jednim udarcem.

4.       Radite na sebi. Ovo možda zvuči čudno, ali zapravo ima smisla. Kada ste slobodni, imate puno više vremena razmišljati o vlastitom životu; onome što je dobro i onome što želite promijeniti. Imate više vremena promisliti o tome što zaista žalite od života, koji su vaši ciljevi, prioriteti, mijenjati loše navike i sl.  Budući da pišem iz perspektive vjernika, vrijeme nezaposlenosti za mene je vrijeme najvećeg duhovnog rasta. Ne samo da sam puno više ovisna o Bogu da mi providi stvari koje sam dok sam radila bez problema mogla providjeti sama, već imam puno više vremena provoditi u molitvi, čitanju Biblije i čitanju općenito

5.       Čitanje. Mnogi ljudi govore kako nemaju vremena čitati knjige jer su prezaposleni. Iskreno rečeno, vjerujem da je to često izgovor ili laž. Jednostavno nemaju tu naviku čitanja. Ali evo, i to se može promijeniti. Ne morate kupovati knjige. Učlanite se u knjižnicu . Članarine su većinom na godišnjoj bazi i nisu tako skupe. Posuđujte od prijatelja. Čitanje vam otvara jedan sasvim novi svijet, zabavno je, poučno i razvija maštu i vokabular. 

6.       Učite jezike. To je uvijek korisno.  Moram priznati da sam malo podbacila u tome, iako sam u posljednje vrijeme poduzela neke korake. Iako su škole stranih jezika skupe i možda vam se to čine kao velika investicija, vjerujem da ima onih koji su kao ja u školi učili neki jezik, a onda su ga kasnije zaboravili jer ga nisu koristili. Ja sam tako nakon srednje škole znala njemački dovoljno dobro da sam se mogla sporazumijevati, ali ga kasnije nisam upotrebljavala i zaboravila. No dobra stvar kod jezika je da nam ostaje pasivno, zakopano znanje koje je lako ponovo „izvući“ iz ropotarnice svog sjećanja. Potrebno je samo doći do udžbenika koji će vam pomoći oko gramatike i nekog besplatnog online tečaja, možda pronaći neki tv program na tom jeziku i slušati. Mnoge stvari će vam se brzo vratiti. Naravno, odlično je i ako imate prijatelja koji je izvorni govornik i koji vam može pomoći.

7.       Družite se. Koliko god ovo zvučalo jednostavno, važno je. Kao prvo, što ste više u društvu, a manje prepušteni sami sebi i crnim depresivnim mislima o tome kako ste jadni jer nemate posla, bit će vam lakše. Osim toga, mnogi od nas zbog posla, prezauzetosti i brojnih obaveza zanemarimo neka prijateljstva ili rodbinu. Često je razlog tome da nemamo vremena. No, sada kad ga imate, iskoristite ga za kavu s prijateljima koje niste dugo vidjeli, posjete rodbini i obiteljska druženja, odlaske na besplatna događanja u gradu (vjerovali ili ne, takva postoje, samo je potrebno malo istražiti) i druge socijalne aktivnosti. Uživat ćete.

8.       Razmislite o pokretanju vlastitog posla. Možda se ovo  čini suludo u ovo vrijeme recesije, samozapošljavanje je možda jedini način da uspijete u životu. Prošla su vremena kad smo mogli očekivati da će nam sve dati država ili da će se posao lako naći. Počnite kreativno razmišljati o svojim sposobnostima koje nisu nužno vezane samo uz školu ili fakultet koji ste završili. Mnogi od nas imaju hobije koji bi se, uz trud i kreativnost, mogli pretvoriti u uspješan obrt ili firmu. Da, možda tu treba iskoračiti i preuzeti rizik, ali ne kažu bez veze da tko ne riskira ne profitira. 

I na kraju, ako se bavite svime ovime što sam navela (ili barem nečim), dani će vam biti tako ispunjeni da se nećete osjećati kao nezaposlena osoba. Osim toga, veća je vjerojatnost da ćete tako pronaći novi posao, nego da se zatvorite doma u svoja četiri zida.

Zakaj volim Zagreb

Da, ja sam jedan  od onih lokal patriota koji smatraju da je njihov rodni grad najbolji i najljepši grad na svijetu. Da, ja sam jedna od onih koji sa Zagrebačkim mališanima mogu  pjevati „Zakaj volim Zagreb, to vam nemrem reč!?“ I ne samo to, za razliku od našeg vrlog gradonačelnika koji se svim silama trudi reći zakaj ili kaj a da to zvuči zagrebački, ja se ne moram truditi. Ne moram se truditi zato što sam jedna od rijetkih u ovom gradu koja može reći da je pravi Purger, da smo oba moja roditelja i ja rođeni u Zagrebu i da kaj i bumo vidli iz mojih usta zvuči savršeno prirodno. 

Što zapravo znači voljeti Zagreb. Vjerojatno razne stvari raznim ljudima. No evo kako ja to vidim. Jedno vrijeme sam često putovala.  To je super kad si osoba koja voli putovati. No svaki puta kad bi se autom, avionom ili vlakom vraćala natrag  u Zagreb i vidjela obrise grada srce bi mi zaigralo. Zaista, svaki put bi me obuzela neka radost da znam da se vraćam natrag svome domu, svojem gradu u kojem sam odrasla.  Po mom  skromnom mišljenju to je jedan od znakova da voliš Zagreb. 

A što je to u njemu za voljeti? Pa Zagreb je dovoljno velik da ne bi bio mali, a dovoljno  mali da ne bi bio prevelik. Ovisi s kime  se usporedimo. Ako govorimo na razini Hrvatske, Zagreb je definitivno velik i ima sve što možeš zamisliti. Teško da će neki Zagrepčanin kako bi nešto obavio ići u drugi grad jer u Zagrebu većino ima sve što mu je potrebno. Naravno, postoje iznimke. No ako se usporedimo sa stvarno velikim svjetskim metropolama, Zagreb je tek gradić. Prošle godine organizirala sam jedan projekt s gostima iz Mexico Cityja. To je grad s 22 milijuna stanovnika. Dvadeset i dva milijuna!! Nisam si mogla niti predočiti koliko bi prostorno velik trebao biti takav grad ili kakva je gužva u njemu. Od same pomisli da živim u tako velikom gradu hvatala me jeza. Moj mali Zagreb činio mi se više nego dovoljan.

Ali mnogo je drugih razloga zašto volim Zagreb. Volim to da zapravo ima puno parkova; od samoga  centra gdje čovjek ljeti može uživati u prekrasnoj šetnji od Glavnog kolodvora do Trga bana Jelačića i proći uz tri parka, pa do prave male šume u Maksimiru ili, pak dva jezera uz Savu. Pa još Sljeme. Možemo zaista uživati u onome što imamo. Samo često zaboravljamo pa gunđamo kako nam je vruće, hladno, prljavo ili je prevelika gužva. O da, ima dana kad se promet u Zagrebu čini kao sredstvo za kidanje živaca, no isto tako predivno je voziti se nedjeljom navečer pustim ulicama i uživati u vožnji.  Super je ujutro dok se grad još budi proći pored nekog placa i uživati u zvukovima, bojama i mirisima. Super je gledati kako ljudi odlaze na posao, djeca u školi i smetlari čiste ulice. Lijepo je vidjeti kako plave tramvajske zmije gmižu tračnicama, a grad izranja iz sna. To ja volim u Zagrebu. Volim ljetne večeri kad u gradu bude malo ljudi, ali su terase kafića pune, kad djeca (i oni malo veći) ližu sladoled i jedu kukuruz, ili jesenske dane kad se na uglovima puše peći kestenara. Volim koncerte na otvorenom i Božićni sajam. Volim u tramvaju slušati razgovore starih purgera koji govore „purgerskim jezikom“ i koriste riječi poput, furt, obleka, fruštuk, ambrela,grincek, ajngemahtec i slično.  Eto zato volim  Zagreb.

Ali ima nešto što ne volim. Ne volim kad dotepenci  koji su u Zagreb došli kao studenti pa ostali, ili oni koji su došli jer su u Zagrebu našli posao, govore protiv grada koji im je otvorio vrata i pružio novi dom. Ne volim kad govore kako ne valja, kako je gužva, kako su ljudi ovakvi ili onakvi. Pa zašto ste onda došli? Zašto ste onda ostali ako vam je vaše selo u provinciji toliko bolje? Uzeli su posao nekom Zagrepčaninu, mjesto u vrtiću i školi njihovoj djeci, a onda pljuju po gradu u kojem žive i njegovim stanovnicima.  Gdje je tu zahvalnost? Grb grada Zagreba ima otvorena vrata koja simboliziraju dobrodošlicu svima, ali bi gosti namjernici ili dotepenci trebali znati poštivati tu dobrodošlicu i biti zahvalni na otvorenim  vratima i naučiti voljeti grad koji ih je ugostio. Jer mnogo je razloga zakaj voljeti Zagreb.