Nedavno sam za rođendan, među ostalim poklonima, dobila
dvije stvari: čupave, tople papuče nalik čizmicama i kućni ogrtač. Ništa
neobično. No nedugo nakon toga, uhvatila sam samu sebe kako sjedim za radnim
stolom i radim ogrnuta u taj ogrtač (bademantl kak bi rekli bi Zagrepčani) i
papučama na nogama. To me podsjetilo na jednu zgodu iz vremena kada sam
pokretala ovaj blog. Poanta je bila kako se trebam razviti u poznatu i slavnu blogericu
koja zarađuje hrpu love od kuće pijući kavu, s čupavim papučama na nogama i
zavaljena u naslonjač.
Pa sada, blogerica sam postala, a to hoću li biti poznata i
slavna ovisi o vama koji čitate ovaj blog – mogli bi malo podijeliti po
društvenim mrežama :-).
No, zanimljivo je da zaista radim od kuće u svojoj sobi koju iz šale zovem
uredsko - stambenim prostorom. Inače sam zimogrozna, a moja soba nije baš
najtoplija prostorija u kući pa topli kućni ogrtač i čupave papuče budu jako
korisni. Doduše ponekad se dogodi da moram usput i kuhati ručak pa preselim
laptop u kuhinju, malo miješam i pazim na ručak, a malo radim. Ne baš najbolja
kombinacija za održavanje koncentracije, ali dobra za usavršavanje
multitaskinga.
Znam da nije baš često moguće raditi posao kao što je moj,
ali moram reći da rad od kuće, odnosno rad za sebe, zaista ima mnoge prednosti.
Kao prvo, troškovi se znatno smanjuju. Kada sam svakoga dana
odlazila na posao u ured, morala sam si kupiti gablec, potrošila sam na gorivo,
a naravno tu su još i koja kava ili neki drugi trošak. To je samo ono osnovno.
Kada si doma, većinu vremena si u trenirci (ili kućnom ogrtaču) i zaista jako
malo novaca trošiš na odjeću. Nije da mi odjeća ne treba, ali u proteklih
godinu dana često sam se našla obilazeći s prijateljicom trgovine i shvativši
da je sve to lijepo, ali mi zaista ne treba jer i odjeću koju imam ne stignem
baš nositi. Nije da nikamo ne idem, ali sasvim je druga priča kada svakog dana
ideš na posao u ured (ili negdje drugdje) i moraš biti prikladno odjeven. Čak i
ako idem nešto obaviti ili se naći s nekim, majica i traperice su sasvim OK.
Osim toga, ja definitivno nisam jedna od onih žena koje se šminkaju kada su kod
kuće. Ionako mi koža reagira na sve i svašta pa joj je bolje da ju ne
maltretiram bez razloga. Nemojte me krivo shvatili, nisam se ni na koji način
zapustila, ali život je jednostavniji.
Drugo, odlaskom na posao čovjek svaki dan
izgubi barem sat i pol. Dok se spremiš, odjeneš, dođeš do radnog
mjesta, vratiš natrag, dođeš k sebi. Kada si doma, dovoljno je obaviti jutarnju
higijenu, pospremiti svoj uredsko - stambeni prostor i to je to. Naravno, to su
idealni uvjeti. Većinu vremena imam desetak manjih zadataka za obaviti prije
nego zaista počnem raditi (pas primjerice mora jesti svaki dan), ali gubitak
vremena je daleko manji nego na putovanje.
Treće, sam si svoj majstor. Pri tome najviše mislim na to da
si sam možeš organizirati vrijeme, raditi kada tebi odgovara, napraviti pauzu
kada tebi odgovara i prilagoditi posao ostalim aktivnostima. Naravno, to ne
znači da je posao na drugom mjestu, ali mi omogućava da jedan dan u tjednu
volontiram u uredu crkve, da idem na pilates, i da ponekad dva dana ne radim
ako se odvija neki važan projekt, dođe mi član obitelji koji živi u inozemstvu
ili pomažem prijateljici u selidbi. Također znači da možeš obaviti sve poslove
kao što su odlazak u banku, na poštu ili k frizeru kada tebi odgovara, ne poslije
posla kada je najveća gužva. Sve je stvar organizacije. Naravno, kada te stisnu
rokovi, sve to moraš odgoditi i završiti posao, ali većinu vremena si prilično
fleksibilan.
I za kraj, možda to drugima nije tako važno, ali ja volim
što doma mogu jesti kuhanu hranu, nešto sa žlicom; da mogu i bilo koje doba
pojest voće, napraviti kavu, popit sok. Ja jednostavno ne volim brzu hranu,
sendviče, pizze i slične stvari. Nije da ih nikada ne jedem, ali puno više
volim pojesti čušpajz ili saft, sarmu, punjenu papriku – znate, nešto doma
skuhano i zdravo.Pogotovo ako to skuha netko drugi, a ja se iz svog stambeno-poslovnog prostora spustim u kuhinju.
Naravno da sve ima svoje plusove i minuse. Moraš biti
discipliniran da bi sam sebi postavio ciljeve, ustao svako jutro na vrijeme; da
ne zlorabiš činjenicu da sam kreiraš
svoje vrijeme. Meni je ponekad problem što moji ukućani ne shvaćaju moj posao jednako
ozbiljno kao da sam negdje u uredu. Samo zato što nisam nigdje otišla, ne znači
da me se, dok radim, može prekidati. No, usprkos tome, ja volim svoj mali posao
od kuće koji mogu voditi iz naslonjača odjevena u kućni ogrtač i s čupavim
papučama na nogama.
