ponedjeljak, 6. kolovoza 2018.

Neopjevani heroji


Proteklih smo nekoliko tjedana proslavljali i ispraćali svoje heroje koji su nam u živote donijeli mnogo veselja, radosti ili, pak, svojim pjesmama liječili dušu. Sve je to dio života. Lijepo je odati počast ljudima koji su to na neki način zavrijedili. No, mnogo je neopjevanih heroja koji još više od nogometaša ili pjevača zaslužuju naše poštovanje, zahvale i počasti, a rijetko kada ih dobiju. Čak i kada bude tako, često će reći kako su samo radili svoj posao.

Sjećate li se slike vatrogasaca koji su gasili veliki požar na Korčuli kako iscrpljeni spavaju na makadamu uz požarište? Svi smo se tih dana bunili i jamrali zbog užasnih vrućina, no sjećam se kako sam se, vidjevši tu sliku, osjećala postiđeno zbog svakog mrmljanja. Mi u Zagrebu ipak smo, manje-više, bili u nekim klimatiziranim prostorima ili bježali u debelu hladovinu, dok su ti vatrogasci danonoćno trpjeli nesnosne vrućine, dehidraciju i riskirali svoje živote kako bi spasili tuđe kuće, imovinu, živote… Pričalo se neko vrijeme o vatrogascima, no nažalost njihova se imena pamte samo ako se dogodi tragedija poput one na Kornatima.

Poticaj za pisanje ovog bloga zapravo sam dobila nakon nekoliko dana provedenih u bolnici poslije poroda. Tri su dana tamo o meni brinule medicinske sestre koje ne samo da su profesionalno i vjerno obavljale svoje dužnosti, već sam se, bez obzira što u određenim trenutcima zaista imaš dojam kao da si izgubio svako dostojanstvo, osjećala upravo suprotno. Bio je to moj prvi boravak u bolnici otkako sam bila dijete kada sam provela u bolnici nekoliko dana zbog sumnje na upalu slijepog crijeva. No, kada si dijete, ni najbolja i najnježnija medicinska sestra ne može zamijeniti mamu, tako da nisam mogla ni shvatiti koliko je vrijedan njihov rad i koliko su medicinske sestre važne. (Doduše, i sada bi bilo lijepo da je mama uz mene.)

Kada se čovjek nađe u situaciji da ne može samostalno obavljati ni osobnu higijenu (a nakon carskog reza, kada neko vrijeme nemaš osjeta u pola tijela, bude tako), zaista stekneš novo divljenje za ljude koji i počneš ih cijeniti na nov način. I posebno cijeniš činjenicu da to čine tako da se ni na koji način ne osjećaš kao da si izgubio vlastito dostojanstvo, već si sretan i zahvalan da je netko posvetio svoj život brizi za druge. Ja se nikada ne bih mogla baviti medicinom jer sam previše gadljiva. Također jako cijenim svoju privatnost do te mjere da ponekad jednostavno odgađam posjete doktoru dok nije apsolutno nužno. No, tijekom ovih nekoliko dana medicinske su sestre učinile sve kako bi se u svojoj bespomoćnosti osjećala normalno i kako bi mi bilo što manje neugodno. A kad bez tuđe pomoći ne možeš otići niti na wc, vrlo se lako osjećati jadno i bespomoćno.

Zaista, posao medicinskih sestara je prljav, težak i, iz moje perspektive, neugodan. Ja sam se osjećala izuzetno zahvalna na svakoj pomoći, no znam da sestre, na žalost, nemaju uvijek ugodna iskustva sa svojim pacijentima. Ljudi znaju biti nezahvalni; zbog bolesti s kojom se suočavaju često budu loše volje i, budimo realni, ponekad očekuju da sestre budu njihovi osobni robovi koji će ih dvoriti i udovoljavati svakom njihovom hiru. Vjerujem da nije lako kada nekom doslovce mijenjaš pelene, a ta osoba te kritizira ili mrmlja. Treba imati ljubavi i strpljenja za takve situacije i te ljude. Zato se divim medicinskim sestrama koje su odabrale ovaj hvalevrijedan, ali težak poziv. Zaslužuju da im puno češće javno iskažemo zahvalnost, poštovanje i počast za sve što svakodnevno čine za druge. Da, to im je posao, no neki poslovi zaista zahtijevaju mnogo više ljubavi, brižnosti i poštovanja, negoli drugi. Ja mogu prevoditi tekst koji mi je glup, ljutiti se, uzeti pauzu kada mi je dosta. Medicinske sestre često nemaju taj luksuz. Moraju biti tu kada ih pacijent treba. Štoviše, kada si jadan i bespomoćan, suočavaš se s bolešću ili teškom dijagnozom, možda je upravo medicinska sestra ta koja će ti pomoći prebroditi teške trenutke. U mom kratkom boravku u bolnici sestre su u nekoliko navrata bile te koje su mi pomogle shvatiti kako su neke stvari s kojima se suočavam jednostavno normalna pojava što mi je uvelike pomoglo da ne pomislim kako sa mnom ili s bebom nešto nije u redu. Tako nešto nemoguće je platiti novcima. Stoga, sljedeći puta kada se nađete u prilici da se o vama treba brinuti medicinska sestra, svakako se pobrinite da im zahvalite na njihovom trudu i ljubavi.