Jars of Clay, jedan od mojih omiljenih bendova, ima pjesmu
Lonely People. Stihovi te pjesme u slobodnom prijevodu govore sljedeće: „Ovo je
za sve usamljene ljude koji misle da ih je život zaobišao… Ovo je za sve samce
koji misle da ih je život ostavio na suhom." Kada kao ja imaš 34 godine i već si godinama sama, ima razdoblja kada se
osjećaš upravo tako. Da te život na neki način preveslao. Da gledaš kako život
prolazi pored tebe, drugi ljudi se žene, imaju djecu, napreduju, nešto se
događa u njihovom životu. A tvoj život stoji.
Da ima takvih dana. Ali to su samo dani. Ili bi barem
trebali biti. Jer ako nam se život kao samcima sveo samo na to da žalimo nad
vlastitom sudbinom jer nemamo nikoga, jadni smo, nitko nas ne voli i tko zna
koja još patetika (a padnem i ja ponekad
u neku takvu patetiku), onda smo zaista među najjadnijim ljudima na svijetu. Jer, ako ne znamo uživati u onome što imamo; u
slobodi, neovisnosti, vremenu koje pripada samo nama, prilikama za druženje,
služenje, razvoj i napredak, onda možda ni ne zaslužujemo ništa više od toga nego
da budemo jadni. Da, samci koji ovo
čitate, ovo ne dolazi iz usta nekoga tko uživa u sretnom braku i vezi i gleda
na vas odozgo, ovo dolazi iz usta osobe koja je u istoj situaciji kao i vi.
Mnoge moje prijateljice su mlade mame. Ponekad im zavidim
jer uživaju u obitelji. Ali iskreno, ponekad kad ih vidim neispavane, umorne i
željne slobode, bude mi drago da se ne moram s time baviti. Nije brak i obitelj
uvijek sve tako ružičasto. Nije ni crno. Ali poanta je da ni samaštvo nije samo
crno.
Stvar je u stavu. Ako gledaš na ovo vrijeme koje imaš sada
dok si sam ili sama kao dar od Boga, onda ti sve postaje ljepše. Bitno je sagledati pozitivnu stranu nekih od
aspekata samaštva.
Vrijeme. Činjenica da kao slobodna osoba imaš više vremena
koje možeš rasporediti kako želiš. To ne znači, kako to ponekad udane žene i
majke misle, kako neudane djevojke imaju jako puno slobodnog vremena jer nemaju
djecu. Ja nemam puno slobodnog vremena. Ali nemam ga zato što sam svoje
slobodno vrijeme ispunila aktivnostima. Zato što radim puno toga, služim u
crkvi, što živim u kući s vrtom u uvijek imam što raditi. Stvar je u tome da imam vremena raditi stvari
koje ja želim, da mojim rasporedom ne upravljaju djeca i obiteljske obveze.
Sloboda. Kad dogovaram kavu sa svojim prijateljicama koje
imaju djecu, obično one moraju prvo smisliti kamo će s djecom ili se družimo
kod njih doma jer im je to najjednostavnije. A vjerujem da se često zapravo
žele maknuti iz kuće. Kao samcima nam je mnogo lakše dogovoriti spontane kave
ili druženja. Ako imaš vremena, zašto ne. Slobodan si ići kamo želiš. Ne moraš prvo smisliti plan. Isto tako možeš
spontano posjetiti nekoga ili produljiti svoj odlazak u grad za sat ili dva.
Možeš ići na ljetovanje na mjesta koja ti želiš, ne na ona koja su pogodna za
djecu; gledati tv program koji ne uključuje
crtiće i dječje emisije; čitati knjige koje ti voliš, ne dječje lektire i
slušati glazbu koja se sviđa tebi, a ne tvojoj djeci. A muževe nisam ni spomenula.
Svrha. Vjerujem da svako razdoblje u životu ima svoju svrhu.
Na žalost, mi ljudi smo skloni promašiti je. Kao samci, mislimo da je svrha
samaštva samo pronaći srodnu dušu i onda se toliko time okupiramo da zaboravimo
raditi ono što možemo. Rasti i razvijati se, služiti drugima u punini kapaciteta,
graditi prijateljstva, razvijati karijeru… Oženjeni ljudi, pak, često zavide onima koji
su sami jer imaju vremena i
slobode. Ako se dobro zagledamo u svoj
život, vidjet ćemo da, bez obzira na naše bračno ili nebračno stanje, postoji
svrha i razlog zašto smo tu gdje jesmo i da je trebamo ispuniti i ostvariti, ne
tugovati za onime što nemamo.
Često puta me ljudi ispituju o tome imam li nekoga, ima li
što na vidiku, jesam li usamljena ili tražim li nekoga. Ima onih, koji bi silno željeli da se udam
(kao moj tata ili pastor). Da, ja bih voljela imati svoju obitelj, ali ne želim
da to bude jedina svrha i cilj moga života. Želim da sada, ovako kako jesam, mogu
iskoristiti svoje vrijeme, potencijale, mogućnosti i darove do maksimuma.
Naravno, prema onome što mislim da Bog želi od mene i što volim.
Zato, ako si sama ili sam (a mislim da je ovo poruka više
namijenjena curama), pa nije to kraj svijeta. Čak i ako si prešla tridesetu. Ako se
samosažaljevaš, vrijeme je da promijeniš stav i uživaš u životu koji ti je
dan. Jednoga dana ćeš možda žaliti što
nisi to učinila i govoriti sama sebi: „Gdje mi je bila pamet?“ Samo zato što si sama ili sam, život ne
prolazi pored tebe ako mu ti to ne dopustiš. Život će ti biti ispunjen onoliko
koliko ga ispuniš. Zadnji stih one iste
pjesme kaže: „Nećeš znati dok ne pokušaš“. Zato nemoj samo stajati i gledati.
Pokreni se i uživaj u onome što imaš.
