Svi mi zapravo volimo neke male stvari. One neke jednostavne
sitnice koje nas ponekad čine sretnima, iako, zapravo, nisu ništa posebno. I
nekako duboko u većini nas krije se barem malo opsesivne kompulzivnosti pa
volimo da stvari budu upravo onako kako smo si zamislili.
Ja volim kad se ujutro probudim prije budilice. Kao velikoj
spavalici to mi je velika pobjeda.
Volim gledati kroz
prozor prema livadi iza svoje zgrade i gledati pse i njihove vlasnike kako šeću
jedni druge.
Volim svoje knjige koje složene po visini izgledaju kao vrsta đaka na satovima tjelesnog.
Volim se buditi polagano pijuckajući prvu jutarnju kavu i
zimi obući svoj mekani kućni ogrtač.
Volim miris cimeta koji me podsjeća na štrudlu od jabuke i svježe pečenog kruha, iako baš i ne jedem kruh.
Volim šetati Zagrebom ljeti i upijati sve njegove prizore i zvukove; velike sladolede iz gradskih slastičarni i veliki hlad Zrinjevca.
Volim filmove o Jamesu Bondu koje redovito gledam s prijateljicom u kinu čim se pojave.
Volim zvuk gitare i mogla bih satima sjediti i uživati dok mi
netko svira.
Volim kada mi ručak ispadne tako dobro da mi bude žao što
trenutno nema nikoga da ga proba.
Volim sjediti na prvom proljetnom suncu i upijati njegovu
toplinu.
Volim nenadane poklone. One koje dobijem od ljudi od kojih
nisam očekivala ili tek toliko bez nekog posebnog razloga.
Isto tako volim poklanjati savršene poklone kojih se nitko
drugi možda ne bi sjetio.
Volim kad ljudi upamte o čemu smo pričali kada smo se zadnji
puta sreli.
Volim kada u ruke primim knjigu i odjednom osjetim kako sam
ušla u bujicu riječi koja me odnosi negdje u zemlju mašte i neki drugi svijet.
Volim slagati popise sa zadatcima i onda ih, kako nešto
obavim, zadovoljno križati.
Volim nedjeljne kave sa svojom prijateljicom i naše male
tradicije i rituale.
Volim kad me netko nazove zato što me se sjetio i želi me
čuti, ne samo zato što me treba.
Volim onaj osjećaj kad ljeti skočiš na glavu u more po prvi
puta u sezoni.
Volim kad ljeti ne moram sušiti kosu pa se nakovrča.
Volim kada mi je odjeća u ormaru savršeno posložena.
Volim kada nenadano u džepu neke jakne ili hlača pronađem
kunu, dvije, ili čak pet.
Volim doći kod prijatelja kod kojih se osjećam dovoljno
opušteno da mogu komotno dići noge na kauč i bez srama uživati.
Volim pisati i primati pisma i svakoga dana zaviriti u
poštanski sandučić pitajući se nije li možda nešto pristiglo.
Volim se ljuljati, pa makar to bilo na nekoliko minuta u
dječjem parku.
Volim vožnje ringišpilom i sav taj kič događanja kao što su
dani vatrometa. I da volim vatromet.
Volim žirafe, njihovu eleganciju i posebnost.
Volim roštilj koji ispeče moj brat i sarmu koju skuha moj
tata.
I na kraju, ono što gotovo nitko ne voli – volim peglati.
