Dakle, onoga dana kada sam shvatila da u toj bitci neću nikada pobjediti, odlučila sam se barem malo zabaviti. A kao što vidite u pozadini, nalazimo se u nekoj trgovini s oblekicom. Iako se ne sjećam jesam li toga dana nešto kupila ili ne, svakako je dobro da muž bude dobre volje prilikom kupovine. Pa ako ga veseli da me fotka s nečim na glavi, neka mu veselje.
Vrhunac tih njegovih egzibicija većinom bude u listopadu, odnosno vrijeme prije Haloweena kada na svakom koraku možete naići na neki kostim, masku i slične stvari. Prošle sam godine bila totalno šokirana u kojoj mjeri ljudi slave Haloween. Ne samo da na sam Haloween djeca obilaze susjedstvo u kostimima ili odrasli rade maskirane zabave, ljudi doslovce dekoriraju svoje kuće, urede pa čak i liječničke ordinacije ukrasima vezanima uz kosture, zombije, vampire, paukove mreže i slične stvari. I sve to nekoliko tjedana unaprijed. I to bi navodno trebalo biti "baš slatko" ili fora, no ja sam se doslovno zgražala. Trgovine su pune raznih maski i dekoracija, baš kao što pred Božić budu pune božićnih stvari.Uglavnom, budući da sam pritiv zombija i kostura, u vrijeme najvećeg iskušenja da mi nešto stavi na glavu, Z je ograničen samo na kostime koji nisu strašni ili morbidni. Pa tako, evo me s nekoliko rekvizita.
Još jedna nadasve važna stanica gdje je moguće pronaći puno toga za staviti Ani na glavu je zabavni park Six Flags Great America. Radi se o jednom od onih parkova s rollercoasterima i raznim drugim zabavnim aktivnostima. Kako je to jedna od omiljenih Zvonimirovih zabava, imamo godišnje ulaznice. Osim vožnji, tu su mnoge atrakcije i brojni darovni dućani u kojima se mogu naći razni rekviziti; od majica i kapa do naočala i druge memorabilije vezane uz sam park, likove iz Looney Tunes crtanih ili superheroje iz Justice League (za neupućene kao što sam i ja bila prije udaje to su vam Batman, Superman, Wonder Woman i sl.)
Uglavnom tu se može naći svega. ali naravno na mojoj glavi završe uvijek one najluđe moguće kombinacije. Dakle, objašnjenje za fotku s desne strane je: ono si što jedeš. A kako ja volim jesti lignje, hobotnice i ostale plodove mora, završila sam s lignjom na glavi. Mislim, ako niste prepoznali da je to lignja.Sliku s lijeve strane teško da je uopće moguće adekvatno prokomentirati, osim možda da ljubav ide kroz želudac pa naposljetku završi na određenom mjestu u određenom obliku, A kako smo mi pristojan blog, neka slika govori više od riječi.
I na kraju, tu je Božić. Nezaobilazna parada kiča u trgovinama. Ako ste mislili da se u Hrvatskoj u predbožićno razdoblje može naći svega i svačega s božićnim motivima, u SAD-u je još gore. Naravno, trgovine su veće, ali su cijene raznih drangulija često puno manje. Mogu se naći i super stvari i dekoracije (poput ukrasa s biblijskim stihovima) i toplih pidžama i čarapa s motivima Djeda Mraza i Grinča. Kako je poznatno da sam ja Grinč i smatram da je zapravo Djed Mraz ukrao Božić od Isusa, naravno da nisam uspjela izbjeći Grinča na glavi. Bio je to naš prvi samostalni izlazak otkad se Ivan rodio i osjećali smo se kao da nas je netko oslobodio. Uspjeli smo u tri sata otići na večeru i još se prošetati po trgovinama u trgovačkom centru i, naravno, okinut pokoju ludu fotku da ovjekovječimo događaj. Očito dijete nije tako vezano za nas sve dok ga netko nosi na rukama, zabavlja i dok mlijeko stiže na vrijeme. Nisam ni sanjala da ću jednoga dana ovo reći, ali pumpe za izdajanje su zakon.I na kraju, kako sam ovoga ljeta konačno dobila i zelenu kartu i živim u Americi već skoro godinu i pol, lagano je počela moja amerikanizacija. Pa kad si u Rimu...
