Zakaj volim Zagreb

Da, ja sam jedan  od onih lokal patriota koji smatraju da je njihov rodni grad najbolji i najljepši grad na svijetu. Da, ja sam jedna od onih koji sa Zagrebačkim mališanima mogu  pjevati „Zakaj volim Zagreb, to vam nemrem reč!?“ I ne samo to, za razliku od našeg vrlog gradonačelnika koji se svim silama trudi reći zakaj ili kaj a da to zvuči zagrebački, ja se ne moram truditi. Ne moram se truditi zato što sam jedna od rijetkih u ovom gradu koja može reći da je pravi Purger, da smo oba moja roditelja i ja rođeni u Zagrebu i da kaj i bumo vidli iz mojih usta zvuči savršeno prirodno. 

Što zapravo znači voljeti Zagreb. Vjerojatno razne stvari raznim ljudima. No evo kako ja to vidim. Jedno vrijeme sam često putovala.  To je super kad si osoba koja voli putovati. No svaki puta kad bi se autom, avionom ili vlakom vraćala natrag  u Zagreb i vidjela obrise grada srce bi mi zaigralo. Zaista, svaki put bi me obuzela neka radost da znam da se vraćam natrag svome domu, svojem gradu u kojem sam odrasla.  Po mom  skromnom mišljenju to je jedan od znakova da voliš Zagreb. 

A što je to u njemu za voljeti? Pa Zagreb je dovoljno velik da ne bi bio mali, a dovoljno  mali da ne bi bio prevelik. Ovisi s kime  se usporedimo. Ako govorimo na razini Hrvatske, Zagreb je definitivno velik i ima sve što možeš zamisliti. Teško da će neki Zagrepčanin kako bi nešto obavio ići u drugi grad jer u Zagrebu većino ima sve što mu je potrebno. Naravno, postoje iznimke. No ako se usporedimo sa stvarno velikim svjetskim metropolama, Zagreb je tek gradić. Prošle godine organizirala sam jedan projekt s gostima iz Mexico Cityja. To je grad s 22 milijuna stanovnika. Dvadeset i dva milijuna!! Nisam si mogla niti predočiti koliko bi prostorno velik trebao biti takav grad ili kakva je gužva u njemu. Od same pomisli da živim u tako velikom gradu hvatala me jeza. Moj mali Zagreb činio mi se više nego dovoljan.

Ali mnogo je drugih razloga zašto volim Zagreb. Volim to da zapravo ima puno parkova; od samoga  centra gdje čovjek ljeti može uživati u prekrasnoj šetnji od Glavnog kolodvora do Trga bana Jelačića i proći uz tri parka, pa do prave male šume u Maksimiru ili, pak dva jezera uz Savu. Pa još Sljeme. Možemo zaista uživati u onome što imamo. Samo često zaboravljamo pa gunđamo kako nam je vruće, hladno, prljavo ili je prevelika gužva. O da, ima dana kad se promet u Zagrebu čini kao sredstvo za kidanje živaca, no isto tako predivno je voziti se nedjeljom navečer pustim ulicama i uživati u vožnji.  Super je ujutro dok se grad još budi proći pored nekog placa i uživati u zvukovima, bojama i mirisima. Super je gledati kako ljudi odlaze na posao, djeca u školi i smetlari čiste ulice. Lijepo je vidjeti kako plave tramvajske zmije gmižu tračnicama, a grad izranja iz sna. To ja volim u Zagrebu. Volim ljetne večeri kad u gradu bude malo ljudi, ali su terase kafića pune, kad djeca (i oni malo veći) ližu sladoled i jedu kukuruz, ili jesenske dane kad se na uglovima puše peći kestenara. Volim koncerte na otvorenom i Božićni sajam. Volim u tramvaju slušati razgovore starih purgera koji govore „purgerskim jezikom“ i koriste riječi poput, furt, obleka, fruštuk, ambrela,grincek, ajngemahtec i slično.  Eto zato volim  Zagreb.

Ali ima nešto što ne volim. Ne volim kad dotepenci  koji su u Zagreb došli kao studenti pa ostali, ili oni koji su došli jer su u Zagrebu našli posao, govore protiv grada koji im je otvorio vrata i pružio novi dom. Ne volim kad govore kako ne valja, kako je gužva, kako su ljudi ovakvi ili onakvi. Pa zašto ste onda došli? Zašto ste onda ostali ako vam je vaše selo u provinciji toliko bolje? Uzeli su posao nekom Zagrepčaninu, mjesto u vrtiću i školi njihovoj djeci, a onda pljuju po gradu u kojem žive i njegovim stanovnicima.  Gdje je tu zahvalnost? Grb grada Zagreba ima otvorena vrata koja simboliziraju dobrodošlicu svima, ali bi gosti namjernici ili dotepenci trebali znati poštivati tu dobrodošlicu i biti zahvalni na otvorenim  vratima i naučiti voljeti grad koji ih je ugostio. Jer mnogo je razloga zakaj voljeti Zagreb.