Kako smo postali kreativni

 Tko me pozna, zna da se moja kreativnost svodi na pisanje i kuhanje. Što se tiče likovnog izražavanja, dekoracija i sličnih stvari, nisam neki kreativac… barem to nije nešto kroz što bih se primarno izražavala. No, ponekad se spletom okolnosti stvari promijene i radimo nešto što nikada nismo mislili da budemo. Ovo je priča o tome kako smo moj muž i ja postali „kreativni“. Kad kažem kreativni, mislim prije svega da smo počeli raditi neke svoje kreacije.

Sve je počelo kada smo prije par godina prvi puta mužić i ja bili na proslavi Pashe u organizaciji jedne zajednice Mesijanskih Židova (za neupućene Židova koji priznaju Isusa kao Mesiju). Bili smo oduševljeni kada smo vidjeli kako svi običaji, uključujući hranu, raspored, dijelove Pisma koji se čitaju, pjesme i dekoracije imaju neku simboliku koja ukazuje na izbavljenje Židova iz Egipta, ali i na Isusovu smrt i naše otkupljenje. Vratili smo se kući toliko puni dojmova da je moj muž počeo proučavati biblijske blagdane i njihovo značenje. Sljedeće smo godine ponovo išli na tu večeru. A onda je došla korona. I svijet je stao. Nitko više nije organizirao nikakve večere. I tako smo se odlučili napravit svoj Seder (drugo ime za Pashalnu večeru).

Ispeklismo  janje(tinu), pribavili matzo (beskvasni kruh nalik mlincima), sok od grožđa, hren i druge potrepštine te uz pomoć uputa održali svoj prvi domaći Seder. Nismo ništa posebno uređivali, no dobili smo ideju da za sljedeći biblijski blagdan pozovemo prijatelje i napravimo proslavu, uredimo stan, izradimo dekoracije i sve drugo što ide uz to. I tako je počela naša avantura – Sukot ili Blagdan sjenica.

Naš prvi kreativno graditeljski projekt bio je izrada niskog stola koji bi poslužio za jedenje sjedeći na podu. E sad, niti Z, niti ja nemamo velikog iskustva kada je riječ o stolarskim radovima. No, to nas nije spriječilo da osmislimo kako bi taj stol trebao izgledati i bacimo se na posao. Mislim da smo više vremena proveli u trgovinama za građevinu tipa Bauhaus, negoli radeći na samom stolu. Prva lekcija za početnike – ako se želite baviti nečim kreativnim, važno je da imate materijale i alat. A kada tek počinjete, nemate ni jedno ni drugo. No, uz istraživanje, metodu pokušaja i promašaja te nešto posuđenog alata od prijatelja i roditelja, uspjeli smo izgraditi naš stolić. Preživio je večeru, a malo je reći da smo bili ponosni na njega.

No, osim stolića, trebale su nam i druge dekoracije u obliku palminih grana, jesenskih plodova, svijeća i sl. Amerika ima dosta trgovina gdje se mogu kupiti razni materijali za dekoracije i hobije, no to nije uvijek najjeftiniji izbor. Posebno ako uz dekoracije još želite kupiti vaze, svijećnjake, stolnjak, vrčeve i slične stvari. No, otkrili smo gdje se takve stvari mogu naći puno povoljnije i ponekad je izbor upravo ono što nama treba – trgovine rabljenim stvarima. Ovdje ih ima mnogo i za malo novaca ponekad možete naići na vrlo dobar ulov.

Sljedeći korak u razvoju mojeg unutarnjeg kreativnog ja bio je da se naučim šivati. Cijeli život gledala sam mamu kako šiva i vrlo joj često pritom pomagala, no nikada nisam sama nešto sašila. Ali, nikada nije kasno i tako je moj željeni božićni poklon prošloga Božića bio šivaća mašina. I tako sam u novu 2021. zakoračila sa svojom prvom Singericom (baka krojačica bila bi ponosna). Nakon upoznavanja s strojem bacila sam se na šivanje. Osnove su mi išle, ali mislim da ćemo morati još malo pričekati prije no što se pojavim u prvim hlačama ili suknji iz vlastite proizvodnje. Ipak, za sljedeću Pashu izradila sam nekoliko stvari: nadstolnjake, i „torbicu“ s tri pretinca za tri komada matzo kruha. Ne znam što bi baka rekla, no ja sam bila ponosna na sebe, a i mama je bila zadovoljna mojim uratkom.

No, krojački uradci nisu bili jedine kreacija potrebne za proslavu blagdana. Kao posebnu dekoraciju izradili smo Izraelce od toalet papira (znam, stari trik svih koji su ikada radili s djecom) koji su onda prolazili kroz more (taj dio ipak je sašila prijateljica s malo duljim krojačkim stažem). Uvidjeli smo kako su večeri provedene radeći na našim kreacijama puno kvalitetnije provedeno vrijeme negoli pred TV-om. Zapravo, možemo reći da smo se pritom zabavili.

Neizostavni dio priče o Izlasku Izraelaca je krv na dovratnicima, no morali smo smisliti kako to
napraviti, a da naša vrata i zidovi ne ostanu zauvijek zamrljani crvenom bojom. Naravno, nismo upotrijebili pravu krv (ne znam ni gdje bismo uopće pronašli janjeću krv), već akrilnu boju. No, morali smo izraditi okvir oko vrata kojega možemo zamrljati „krvlju“ i zatim maknuti. Sve smo dobro smislili, osim načina kako zalijepiti karton na zid. Na naš užas (u redu, to je možda presnažna riječ), kada smo pokušali odlijepiti okvir, na mjestima se odlijepila i boja sa zida. Naposljetku smo upotrijebili slabiju traku za lijepljenje, no okvir s tragovima „krvi“ ostao je na našim vratima do sljedećeg blagdana. Nekako smo morali prikriti rupe na mjestima gdje se boja ogulila. No, barem znamo da smo zaštićeni.  Sljedeća veća proslava bila je ponovno Sukot, no o kreacijama za taj blagdan pisat ćemo u sljedećem postu.