Zašto jedan Grinch voli Uskrs?!

Grinch mrzi Božić, no o Uskrsu se nije izjasnio. Možda zato što Uskrs nije toliko popularaN. Pa dobro, ja isto baš ne volim Božić. Htjela sam reći da ga zapravo mrzim, ali ajde, nećemo ići tako daleko. Zašto, pitate se? Dobro, vjerujem da neki (oni koji me dobro poznaju) možda i ne. Kad bi Božić bio samo obilježavanje rođenja Isusa Krista, sigurna sam da bi to bio jedan predivan blagdan kad se svi sjetimo koliko se Isus ponizio za nas postavši malim djetetom. 

Ali Djed Mraz, Božičnjak, ili kako god ga zvali, ukrao je Božić od Isusa, a neki božićni duh (čitaj duh pohlepe, lažne duhovnosti, lažne ljubavi i prijetvornosti) vlada ljudima. Na žalost, gledajući sva ta šarena jaja, piliće, žuto zelene ukrase i druge bedastoće, pomislim kako i Uskrsu prijeti ista sudbina. 

Ipak, Uskrs je za ovog Grincha nešto posebno. Na Uskrs prije nešto više od desetljeća, ponovo sam počela živjeti.  Bila je subota, dan prije Uskrsa i prijatelj me doveo na skup „Živ je!“  Kroz čitavu tu večer ponavljali su te riječi, pjevali pjesmu On je živ. Sve je to bilo lijepo, ali što to meni znači?

 A onda je pastor MacKenzie propovijedao o razbojniku na križu pored Isusa. Govorio je kako mu je Isus rekao da će već sutra biti s njim u raju. Pomislila sam: „Hm, ako je Isus njemu oprostio, sigurno će oprostiti i meni.“  Uopće se ne sjećam o čemu je dalje bila riječ.  Ne zato što je to bilo tako davno, nego zato što je tada taj Isus o kojem su pričali da je živ, došao i zaista postao živ za mene. Postao mi je toliko stvaran da sam mogla fizički osjetiti njegovu prisutnost. Osjećala sam kako mi srce lupa sto na sat, ruke su mi se tresle, osjetila sam da je tu i da mi kaže: „Da, mogu i tebi oprostiti.“ Od toga dana, ne samo da je On živ, ja sam živa. Zapravo, toga dana umrla je jedna Ana i rodila se jedna druga Ana. Ona koja sada piše ovaj blog više nije ista osoba koje je te subote kročila u dvoranu Globus na Zagrebačkom velesajmu.

Ponekad razmišljam o svojem životu prije toga dana. Razmišljam i čini mi se kao da je taj život tada potpuno odvojen od onoga što sam ja sada, da ono što sam bila tada nema nikakve veze s ovim danas. Na jednom mjestu u Bibliji piše da nam Bog može dati novo srce. To je ono što se meni dogodilo, Bog mi je dao novo srce- srce na koje je stavio svoj pečat i svoj znak i rekao mi živi.

I tako pored svih šunkica, kolača, hrena i mladog luka, zečića i bojanih jaja, svakoga Uskrsa ja se sjetim da sam živa zato što je on živ i jer  je ustao iz tog groba i pobijedio smrt.  I sve drugo postane nevažno.